Vježba speleospašavanja “Zračak”
Državna vježba speleospašavanja Zračak 2019. u jamskom sustavu Zračak Nade 2 (kota ulaza 910 metara nadmorske visine) – Kaverna u tunelu Učka (kota ulaza 500 metara nadmorske visine) u Hrvatskom primorju svrstava se u jednu od najsloženijih vježbi ikada izvedenih u svjetskim speleospašavalačkim krugovima, zbog čega je ista ocijenjena kao visokorizična, ali su iz cijelog svijeta stigle brojne čestitke i pohvale.
Hrvatska gorska služba spašavanja u svom sastavu ima timove osposobljene za spašavanje u speleološkim i potopljenim objektima. Ukoliko dođe do nesreće u nekom od takvih objekata, bez odgode kontaktirajte HGSS preko jedinstvenog broja za hitne slučajeve 112.
Organizator vježba speleospašavanja Zračak 2019. bila je Komisija za speleospašavanje Hrvatske gorske službe spašavanja, a voditelj HGSS Stanica Pula (sada HGSS Stanica Istra). Na vježbi je sudjelovalo 57 spašavatelja (od kojih 16 speleoronioca) iz 11 stanica HGSS-a. Vođa vježbe bio je Martin Glavić iz Istre, a speleoronilačkog segmenta vježbe Igor Markanjević iz Rijeke. Njenu realizaciju podržali su Park prirode Učka i tvrtke Liburnijske vode te Bina Istra.
Zbog jednostavnog pristupa kroz cijelu godinu, iznimne ljepote i speleološkog potencijala, jama je dugi niz godina objekt brojnih istraživačkih akcija i posjeta speleoloških udruga. Ista tvori najveći speleološki objekt na Učki kojeg obilježava velika geomorfološka raznolikost, a posebnost je da su dva objekta povezana potopljenim kanalima koje je potrebno preroniti kako bi prispjeli s jednog ulaza na drugi.
Zbog iznimno uskih dijelova u gornjem dijelu jame Zračak 2, nemoguće je izvlačiti unesrećenog speleologa na površinu i zato se vježbom spuštalo unesrećenu osobu od 125 metara do 400 metara dubine, odnosno od površine do izlaza u samom tunelu kroz kaptažu vode u Kaverni u tunelu Učka. Pothvat je uvjetovao rješavanje nekoliko zahtjevnih logističkih detalja. Naime, kako bi izašli u tunelu Učka spašavatelji su, s unesrećenom osobom u nosilima, trebali premostiti 400 metara vertikalne i 1500 metara dužinske razlike, preroniti dva sifona, prenijeti oko 600 kilograma speleološke i ronilačke opreme u uvjetima potpunog mraka i hladnoće te četiri puta zaustavljati promet u tunelu Učka (dužina tunela 5062 metra).
Zadatak speleoronilačkog tima je bio da preuzme unesrećenu osobu na “CD” sifonu od suhe ekipe iz Zračka nade te preroniti sifon i zatim nastaviti spuštati unesrećenu osobu upotrebom užeta do ”Gornjeg” sifona (službeni naziv sifona, a u našem slučaju je bio donji) u kaverni te nakon preronjavanja predati nosila ekipi za transport. Sudionici vježbe su se raspodijelili u četiri tima za koje su određene vođe. Ronilački dio je odradilo sedam speleoronilačkih spašavatelja iz HGSS-a, sedam speleospašavatelja iz HGSS-a koji su uspješno preronili “Gornji“ sifon, te dva speleoronilačka spašavatelja iz Francuske koji su bili u ulozi snimatelja i promatrača.
U subotu ujutro u 06:30 sati speleoronilački tim kreće vozilima u tunel na kaptažu zajedno s osmero ljudi iz ekipe za transport kako bi pomogli nositi opremu do “Gornjeg“ sifona. Oko 08:00 sati počelo se spuštati u kavernu i oko 9:30 su prvi ronioci krenuli preranjati sifon. S obzirom da je protok vode bio manji od prijašnjih ronjenja te izrazito velik broj ljudi koji su preronjavali sifon (16!) vrlo brzo je došlo do zamućenja vode u sifonu koji je bio dubok dva metra i dug osam metara, ali s nižim djelom u formi restrikcije pred sam kraj tako da se trebalo oprezno provlačiti kako ne bi ventili boce lupali u svod sifona. Kombinacija svih uvjeta (nula vidljivosti, restrikcija na donjem dijelu) je manje iskusnim ljudima stvarao nelagodu.
U 15:30, nakon kratkog objašnjenja osnova ronjenja “unesrećenoj” speleologinji Aidi Barišić koja nije nikad prije ronila kreće se s transportom kroz “CD” sifon. Osim unesrećene trebalo je transportirati još pet ronilačkih boca, pojase s olovima i ostalu opremu, što je bitno usporavalo i otežavalo transport. To je iziskivalo maksimalan napor do ivice izdržljivosti spašavatelja. S unesrećenom se preranja na drugu stranu gdje je preuzima ekipa za transport u kaverni. Posljednji ljudi izlaze iz kaverne u 05:30 sljedeći dan, što ovu vježbu dovodi do trajanja od punih 25 sati.
Državne vježbe speleospašavanja HGSS-a izvode se svake godine u velikim (i često posjećenim) speleološkim objektima gdje se, osim što se vrše tehničke pripreme u vidu preventivnog djelovanja, uvježbava socijalizacija i vođenje velikog broja spašavatelja u složenim akcijama speleospašavanja.
Organiziranje izleta u vlastitom aranžmanu uključuje puno detalja, od vremenske prognoze, odabira cilja i staza, adekvatne odjeće i obuće, adekvatne opreme, vode, hrane, nošenja karte i kompasa, čeone svjetiljke, prve pomoći, ali i važnog detalja o duljini dana. Kada se na izlet samostalno odluče maloljetnici, stvar poprima znatno ozbiljnije konotacije, posebice kada to organiziraju bez znanja roditelja.
Gospićki spašavatelji su 2022. godinu započeli vrlo zahtjevnom akcijom spašavanja planinara s Vaganskog vrha na južnom Velebitu i to baš 1. siječnja 2022. u večernjim satima, kada je otklizao niz strmu zaleđenu padinu i pri tom zadobio težu povredu noge.