HGSS
backhills

Stanica Split

Stanica Split uz Stanicu Samobor prve su samostalne stanice Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj osnovane 1956. godine.

Hrvatska gorska služba spašavanja nastala je 1950 godine, prvenstveno kao servis planinarske organizacije. Tako je to bilo i drugdje u svijetu gdje se gorsko spašavanje nametnulo kao potreba spašavanja alpinista. Kasnije se to proširilo i na druge posjetitelje planina u kojima su se provodile mnoge rizične aktivnosti. Znajući da u trenutku nesreće nema baš nikoga tko bi im mogao pomoći ako se sami ne organiziraju, alpinisti i planinari počeli su razvijati tehniku i opremu te obučavati specijalizirane ekipe za spašavanje. GSS je zato postao javna služba. U Hrvatskoj je GSS počeo djelovati kao Komisija Hrvatskog planinarskog saveza, čija je ekipa bila sastavljena od članova nekoliko zagrebačkih planinarskih društava. U prvih šest godina GSS se razvijao kao mreža ekipa pri planinarskim društvima u Hrvatskoj.

1956. godine osnovane su stanice GSS-a Samobor i Split, ali ne više u formi ekipe nego specijaliziranih samostalnih organizacijskih oblika. „Stanica“ se od tada bavi organiziranom pripremom i provođenjem gorskog spašavanja na određenom području. Takav organizacijski i teritorijalni oblik bio je putokaz razvoju HGSS-a kao nacionalne službe na području cijele Hrvatske. Zato se može reći da je 1956. godina bila prijelomna za ustroj Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj.

Početkom pedesetih godina u Splitu je stasala generacija vrhunskih alpinista, poput Vlade Jelaske, Stanislava Gilića, Joška Gerželja, Borisa Kulića, Borisa Kambića, Uroša Nigojevića i drugih. Njima ni najteže stijene nisu bile prepreka, a to je bila prvi preduvjet osnivanja GSS-a u Splitu. Nakon njih došle su generacije drugih spašavatelja koji nastavili istim putem. Posebno o odlučujućim trenucima treba istaći doprinos profesora Branka Bužančića, Vinka Maroevića, Nenada Čulića, Ive Kaliterne i drugih.

Danas je Stanica Split, služba visoke međunarodne kvalitete. U njenom sastavu djeluje niz vrhunskih spašavatelja koji aktivno sudjeluju u radu svjetske spasilačke asocijacije IKAR. Neke spasilačke akcije koje je izvela Stanica Split vrhunac su struke i spadaju u svjetsku spasilačku literaturu. Teško je, od tisuću akcija, odabrati najvažnije – ali helikopterske akcije spašavanja, čak i u Himalajama, spadaju u sami vrh najtežih akcija spašavanja u svijetu. Ipak najviše pamtimo helikoptersko spašavanje paraglajderske s dalekovoda, izvlačenja iz kanjona, velike potrage, međunarodne vježbe poput IKAR-a 2001. ili najveće do tada održane vježbe spašavanja u Europi „Kroćenje zmaja“ 2002. te dramatično spašavanje dviju Poljakinja iz stijene Bukovca na Biokovu. Dosegnuta kvaliteta splitske Stanice samo je rezultat velikih problema s kojima se Stanica suočavala. Naime, vrlo veliki i zahtjevan prostor koji je Stanica pokriva, specifični problemi, raznolikost turističkih, športskih, gospodarskih i prometnih djelatnosti koje se provode na prostoru uz priobalje Stanici postavlja znatno strože zahtjeve nego u nekim drugim sredinama.

Naše područje djelovanja (za razliku od nekih drugih javnih službi) su prostori van urbanih sredina gdje se događaju po život opasne nesreće, ozljede, pa čak i obiteljske tragedije. To traži izuzetno odgovoran pristup. Ako išta može karakterizirati Stanicu Split kroz prvih 55 godina postojanja, upravo je odgovornost prema unesrećenima ljudima i prostoru. Čitavo djelovanje Stanice usmjereno je prema odgovornosti i učinkovitosti provođenja misija GSS-a; sprječavanje nesreća i spašavanje ljudi i materijalnih dobara: tamo gdje to drugi ne mogu.

I čovjekoljublje i domoljublje i u ratu i u miru, karakterizira ovu Stanicu. U Domovinskom ratu sudjelovala je većina pripadnika GSS Stanice Split, a prva akcija izvedena je na samom početku rata izvlačenjem naših boraca preko Dinare iz okruženog i zapaljenog Kijeva. Neki su od naših pripadnika bili i ranjeni u samim završnim oslobodilačkim operacijama. Stoga ističemo kako su članovi naše Stanice časno dali doprinos obrani Domovine tamo gdje je bilo najteže.

GSS Stanica Split je od samog početka bio veliko i jako uporište hrvatskog gorskog spašavanja. Stanica je neko vrijeme pokrivala cijeli južni dio Hrvatske: od Dubrovnika do Velebita, pa čak i dio Bosne. Stoga nije čudo da smo se zdušno zalagali za osnivanjem novih stanica na cijelom prostoru Hrvatske, a poglavito u priobalju. Posebno se za stanice Makarska, Šibenik i Dubrovnik i Orebić, može se reći da su djeca Stanice Split. Nije pretenciozno reći da je Stanica Split postala svojevrstan motor koji je gurao Hrvatski GSS i utirao putove te otvarao

mogućnosti ostalim stanicama i cijeloj Službi. Stanica Split već je 1971. godine postala prva Stanica HGSS-a sa statusom pravne osobnosti. Takav status omogućio joj je stabilnije izvore financiranja, mogućnost samofinanciranja pružanjem usluga (uglavnom visinskih radova), ali i uključivanje u sustav zaštite i spašavanja. Ostvaren je i vrlo kvalitetni model suradnje Stanice s Civilnom zaštitom, Tehničkom kulturom i sličnim ustanovama a sve se to prenosilo i na druge sredine. Split je bio prva stanica u Hrvatskoj koja je riješila problem vlastitog prostora najprije u atomskom skloništu, a kasnije u primjerenijem gradskom prostoru. U Splitu su za potrebe održavanja hladnog pogona, po uzoru na suvremene svjetske službe, uvedeni prvi uposlenici i prvi ročnici. Prvi smo u Hrvatskoj započeli s helikopterskim spašavanjem i uvođenjem novih resursa, tehnika i znanja, koje su umnogome uvećali učinkovitost spašavanja. Prvi smo započeli i provodili obuke za helikoptersko spašavanje, rukovođenje potražnim akcijama spašavanja, uvođenjem pasa za potrage, spašavanje na divljim vodama i sl. Sva stečena znanja i iskustva Stanica je nesebično prenosila na druge. U Splitu je napravljena i prva isturena baza na helidromu, kako bi se skratilo vrijeme spremnosti za intervenciju, a sustavno se pristupilo preventivi i pripremi, uređenje isturenih helidroma po dalmatinskim planinama i otocima; poput Palagruže, Šćedra, Palmižane i Sušca. Uporno smo ukazivali na potrebu unapređenja sustava zaštite i spašavanja, potrebu formiranja helikopterske službe, unapređenja sustava dojave o nesreći, uvođenja jedinstvenog broja 112 za poziv u pomoć.

Mi postojimo radi zaštite stotine tisuća drugih, koji se svakodnevno kreću prostorima izvan gradova i javnih prometnica, koji čuvaju ovce, sijeku šumu, bave se poljoprivredom, gospodarstvom, prometuju kopnom, zrakom ili morem, bave se turizmom, koji naprosto žive i rade na prostorima, na kojima ih može iznenaditi nevrijeme, bolest ili neka druga neželjena okolnost a koji nisu dostupni zdravstvenim institucijama i drugim javnim službama.

Planine na području djelovanja Stanice su: Dinara, Kamešnica,Mosor,Kozjak,Omiška dinara. Rijeke: Jadro, Cetina i srednje-dalmatinski otoci Vis,Hvar,Brač,Šolta,Čiovo kao i brojni pučinski otočići.

Članstvo Stanice čini 84 volontera od kojih su:

2 instruktori gorskog spašavanja

14 instruktori specijalnosti Komisija HGSS-a

39 gorski spašavatelji

30 spašavatelji

7 pripravnici

9 spašavatelji u pričuvi

4 počasni članovi.

U svrhu potrage za nestalim osobama unutar Stanice aktivno djeluje 2 voditelja potraga, 2 licencirana potražna K9 tim-a, 5 licenciranih upravitelja bespilotnim letjelicama i 3 kartografa.

Specijalnosti unutar Stanice su 17 letača spašavatelja, 10 ronioca, 2 speleo ronioca, 24 spašavatelja na brzim vodama i u poplavama. Među članstvom djeluje i 3 liječnika.

Svi aktivni članovi obučeni su za pružanje prve pomoći u ne urbanim i na teško pristupačnim terenima, a njih 8 ima važeću međunarodnu ITLS licencu.

Kontaktirajte nas

pročelnik

Branimir Jukić

Adresa

Šibenska ulica 41, Split

Društvene mreže