A ljude koji u život i druge ljude ugrade dio sebe, nastavljamo sretati i nakon njihove fizičke smrti, jedan pogled u daljinu i vidimo ih u vjetru što širi sreću u oblaku…” (A. M.)
Na današnji dan prije jedanaest godina napustio nas je Edvard Edo Retelj koji je prilikom zimskog uspona na najviši vrh Kamešnice stradao u lavini.

Retelj je bio dugogodišnji član HPD „Mosor“ iz Splita, te penjačko-alpinističkog kluba „Macaklin“ iz Splita čiji je bio osnivač i predsjednik.

Edo, kako su zvali mnogobrojni prijatelji bio je legenda hrvatskog alpinizma. Ispenjao je mnoge teške alpinističke smjerove i već je s nepunih 18 godina sudjelovao u ekspediciji Planinarskog saveza Hrvatske 1979. na Mount Kenyu kada se s još trojicom članova popeo po Diamond couloiru, u to vrijeme jednim od najtežih uspona u ledu na svijetu.

Zajedno sa Stipe Božićem jedini od hrvatskih alpinista ima uspone kroz sva tri zadnja alpska problema – zahtjevne sjeverne stijene Eigera, Grandes Jorassesa i Matterhorna. Penjao je u Kirgistanu, Tadžikistanu, južnoameričkim Andama i Himalaji u kojoj je bio član ekspedicije na osamtisućnjak Manaslu.

Kao višegodišnji član HGSS-a sudjelovao je i u mnogim akcijama spašavanja. Osim penjanja i spašavanja, Edo je, kao planinarski i alpinistički instruktor, te vrstan mentor, najviše vremena u planinama posvetio školovanju mladih.

Edo je pisao blog o odrastanju i životu uz brda, penjanju i alpinizmu.